Dok su naše planine bile još prekrivene snijegom, među planinarima iz HPD „Prenj 1933“ se razvila priča o „kvalitetnim“ turama na biciklu po našim hercegovačkim krajevima, a s naglaskom na sjeverni i istočni dio Hercegovine koji je još uvijek egzotičan. Prijatelj Stanka je ispalio: “Mostar-Rujišta-Boračko jezero-Glavatičevo-Seljani-Nevesinjsko polje-Nevesinje-Podveležje-Mostar”. Kolege, koji su tim putem prolazili terencima, su u nevjerici klimali glavom i govorili da je gotovo nemoguće, pa smo Stanka i ja turi dali naziv „Epska tura“.
Da smo imali potpuno pravo, pogotovo što nama planinarima biciklizam nije primarna aktivnost, govore egzaktni podaci:
Dužina ture:160.60km
Ukupni visinski uspon:3680m
Ukupno trajanje ture:14h i 30min.
Efektivne vožnje:12h i 41min.
Mapa puta i visinski profil
Mamac je bačen, a ja sam bio prva riba koja se upecala. Na moju veliku žalost, bio sam, a i ostao jedina riba iz Mostara koja je grizla na ovaj mamac, pa sam partnera morao potražiti van granica moga grada. Nisam trebao ići daleko, jer iz Ljubuškog je stigao biciklist i planinar Vjekoslav Gašpar.
Stigao je u Mostar čak prije dogovorenog polaska u nedjelju 18.9. u 05:50, ali nažalost stigao je bez sjedišta (nije šala, momak je zaboravio ubaciti sjedište od bicikla u auto), pa je bilo samo jedno riješenje “trka u Ljubuški po sjedište”.
Konačno ispred stadiona polazimo u 06:50 i lagano krećemo prema Rujištu, a nakon napornog uspona već u 09:20 sunčamo se na terasi motela uz čaj i palačinke.
Put od Rujišta do Boračkog jezera je čista „uživancija“ zbog koje se voli brdski biciklizam, tako da onda nije problem doći ni do Glavatičeva. Međutim tu nastaju prvi problemi. Kad smo mještane počeli pitati kako doći do Seljana gledali su nas u nevjerici uz komentare: “gore se ne može biciklom, uhvatit će vas mrak, pa gdje ste vi pošli, vratite se kući”…, a što su sve još mislili, a nisu rekli.
Ali mi nastavljamo dalje, jer ipak smo prešli nekih 70km, a znamo da nas poslije 15km makadama, do sela „Seljani“ čeka spust u Nevesinjsko polje odakle će sve biti puno lakše. Put do Seljana je fantazija, krajolik prekrasan i unatoč velikom umoru, bilo je nemoguće odustati. Po dolasku u Seljane vidjeli smo da se sav trud isplatio, a valja spomenuti i zanimljiv incident sa pijetlom koji je unatoč par poštenih udaraca nogom i dalje jurišao na mene, pa sam se povukao.
Prvo selo u Nevesinjskom polju su Kruševljani, gdje nam ljudi opet ne vjeruju da smo iz Mostara došli biciklima i kako je nemoguće voziti biciklo uzbrdo.
Jesmo li ih uvjerili ne znam, ali mi smo imali još 25km do Nevesinja, pa zatim uspon uz Grebak i na kraju Podveležje što je uspješno i odrađeno. Noćni spust sa Podveležja u svjetlima obasjan Mostar bio je šlag na kraju.
Šta reći za kraj? Epska tura je uspješno odvožena, ali to nije sve! Stanka i ja smo isplanirali novu turu koja je još zanimljivija i zahtjevnija, nazvali smo je “Mitska tura”, ali nju ćemo ostaviti za sljedeću godinu.
Tekst i foto: Luka Mandić, HPD „Prenj 1933“
