Krug oko Prenja i Veleža

Slobodno mogu reći da je ovo najzahtjevnija tura koju sam vozio (do sada). Plan je jednostavan: napraviti krug oko planina Prenj i Velež (u smjeru kazaljke na satu, haha). Dok sam planirao turu, razmišljao sam o izboru guma. Da li ići sa 2.2 XC gumama, ili rizikovati sa 1.5 cestovnim gumama? Odlučio sam se za drugu opciju, jer vrijedilo je voziti opreznije na 30 km makamskog puta i odreći komfora na debljim gumama u cilju postizanja veće prosječne brzine na turi.
Za prve probleme pobrinula se jaka kiša koja je padala noć prije ture. Buđenje u 7 i blago razočarenje: cesta je izuzetno mokra, što u kombinaciji sa cestovnim gumama znači da smo za 10 km mokri. Ipak, prognoza je povoljna, a magla se počela dizati sa Prenja i Čvrsnice. U 8 sati smo na bajkovima. Cesta se u međuvremenu dobro osušila, tako da ćemo ipak ostati suhi.

Jedini čovjek u Jablanici kojeg sam mogao pozvati na ovako jaku turu je Smajil. Ipak, ovo je njemu prva tura ove godine, tako da sam ga morao „čuvati“ u zavjetrini. U 9 sati smo u Konjicu, gdje doručkujemo i kupujemo „namirnice“, jer slijedeća prodavnica je u Nevesinju, za nekih 70 km. Uspon prema Borcima obilježila su stada ovaca i izuzetno nemirne krave. Pastir nam se pravda: „Ma ovo je prvi put da izlaze iz štale od zime, pa su zato ovako „živi“ “ Nekako smo prošli pored nemirnik volova i nastavljamo uspon.

Na Borcima završava prvi asfaltirani dio ture (40 km) i vrijeme je za 30 km makadama. Svraćamo do stećka posljednjeg Bogumila, Lazara Drljače, gdje kratko odmaramo. Prvi put vozim sa ovim gumama po makadamu. Nije tako loše kao što sam mislio. Dosta je neudobnije, ali nema proklizavanja. Na spustu sam opustio kao da vozim na XC gumama. Izgleda da je izbor guma pun pogodak.

Na Rujištu smo oko 12:30h. Odvajamo se sa ceste Boračko jezero – Rujište putem koji vodi prema Nevesinju. Prešli smo četvrtinu ture. Slijedi kraći uspon po izuzetno lošem makadamu. Guramo bajkove nekih 300 m.

Jednoglasno smo zaključili da je spust prema Nevesinjskom polju bio najljepši dio ture. Nekih 20-ak minuta spusta osmjeh nije silazio sa lica. Uskoro stižemo u Nevesinjsko polje, gdje završava makadamska dionica ture. Međutim, da ne ide sve glatko pobrinuo se izuzetno jak vjetar u prsa. Za postizanje nekih 20 km/h uz vjetar potrebno se dobro namučiti i već sam vidio kako iz Nevesinja, možda Mostara zovemo prevoz da dođe po nas.

Ipak, spas stiže i to u obliku traktora koji dolazi iz sela i skreće prema Nevesinju. Uspijevamo ga stići i vozimo se u zavjetrini traktora. Nakon nekog vremena vozač se okreće i dozvoljava nam da se šlepamo. Nakon 10-ak km vožnje iza i pored traktora ušli smo u dio polja koji je obrastao šumom, tako da vjetar više nije tako jak. Odvajamo se, zahvaljujemo vozaču, jer bio je od izuzetne pomoći.

U 14 sati smo u Nevesinju gdje kratko odmaramo. Nakon Nevesinja slijedi uspon, a zatim i spust prema Blagaju. Na ovom dijelu postižem i najveću brzinu na turi: 75 km/h. U Blagaju slikanje na vrelu Bune, pauza za jelo i nastavljamo prema Mostaru.

U Mostaru samo pauza za slikanje sa Starim mostom i nastavljamo. Čeka nas još 50 km do Jablanice magistalnim putem.
Kratka pauza u Potocima, za snabdijevanje vodom i sokom. Do sada je napravljen krug oko pola Prenja i cijelog Veleža. Ostala je druga polovina Prenja.

Nastavljamo iznenađujućim tempom. Nakon 150 km ture držimo 30-35 km/h brzinu bez problema. Smjenu radimo čim brzina padne ispod 30 km/h i veoma brzo stižemo do Drežnice. Opet kratka pauza i dogovor da ne stajemo narednih 20 km, koliko ima još do Jablanice. Nekih 20 min prije 20 sati stižemo u Jablanicu i slijedi posljednje slikanje sa porušenim mostom iz Bitke na Neretvi.

Uspjeh!