Izvještaji sa vožnji

Krug oko Ramskog jezera

001
Vec nekoliko dana nestrpljivo čekamo na ovu vožnju ali svakodnevno gledanje vremenske prognoze nam ne ulijeva nadu. Optimistično čekamo vikend i nedjelju u nadi da će se nešto promijeniti. Došlo je i to nedjeljno jutro, kišno i hladno i sve se okrenulo protiv nas. Ustajem iz kreveta, palim kompjuter, idem na www.yr.no da provjerim kakvo je vrijeme na Ramskom jezeru i imam šta vidjeti. Oblačno vrijeme sa povremenom kišom.
004 007

U kratkim konsultacijama s Nisadom, u jednom trenutku odlučujemo da se tura odgodi ali onda na scenu stupa Agdal sa prijedlogom da ipak idemo i vidimo kakvo će vrijeme biti prema Jablanici te u slućaju velike kiše, popijemo kahvu negdje usput i vratimo se nazad za Sarajevo. Ono što nas je najviše privlačilo je da ni sami nismo bili sigurni da li se može odvesti puni krug oko jezera jer jedini izvor informacija je bio ponekad nepouzdani google earth. Nigdje nismo mogli naći informaciju da li je neko ovo prije vozio, niti smo naišli na bilo kakav izvještaj o sličnoj turi. Iz Sarajeva smo krenuli oko 10h.

008 068

U Konjicu se popila kahva na vidikovcu, a onda se krenuli put Jablanice i Prozora pa do Ramskog jezera. Kako smo se približavali našoj destinaciji, vrijeme je bilo sve bolje i bolje a samim tim i naše raspoloženje. Pri dolaski na jezero odlučujemo da se spustimo na otok Šćit i tu parkiramo auta. Otok je spojen vještačkim nasipom i na poseban način uljepšava ovo jezero svojim izgledom i sadržajem ali o Šćitu ćemo više reći na kraju izvještaja. Skidamo bicikla sa nosača i dogovaramo se kojim putem da krenemo.

014 021

Već nakon nekoliko minuta vožnje u nekoliko navrata se kroz sive oblake ukazalo plavo nebo a uskoro nas je i obasjalo sunce, vrijeme postaje još bolje i pravimo malu pauzu da se presvućemo u nešto lakšu odjeću. Početak ture je lagani asfaltni uspon od nekoliko kilometara na kojem smo se bezbroj puta okrenuli ka jezeru koje je na trenutke izgledalo nestvarno, išarano mnogobrojnim otočićima. Onako hedonistički, svakih 15-tak minuta stajemo da se divimo pogledu i pravimo nekoliko slika kako bi sa svojim prijateljima podjelili bar trunku onoga što smo mi doživjeli u tom trenutku.

015 022

Na pola ture nailazimo na malo selo gdje nas privlaći drveni sto, obasjan suncem te odlučujemo da se tu malo odmorimo i nešto prezalogajimo. Nakon nekog vremena priključuje nam se i domačin te u tazgovoru sa njim dobijamo informacije kako da dodjemo do brane, te na objašnjava da dalje možemo nastaviti do Blidnjeg jezera.

038 040

Nakon kratkog odmora krećemo dalje jer vremena je sve manje a još mnogo toga ima da se vidi. Na putu prema brani nailazimo na nekoliko raskrsnica a “vulkanska logika” nam je pomogla da uvijek odaberemo pravi put. Nakon kratkog predaha blizu vidikovca kreće spust uskom asfaltnom stazom, koja na trenutke podsjeća na makadam, te dolazimo na sami rub jezera i krećemo prema brani.

047 035
053 051

Lijevo ili desno, pitanje je sad 🙂 Igor ide u izvidnicu desne ceste

Lagani prilazimo kolosalnom zdanju i osluškujemo zvukove koje stvara voda pri svom padu ka malom kanjonu. Poslije kratkog obilaska brane i slikanja nastavljamo prema Šćitu a ispred nas je ponovo duži ali blagi uspon.

016 025

Usput tražimo mjesto gdje bismo popili još jednu kahvu i odlučujemo se na plažu Laguna. U razgovoru sa konobarom dobijamo informaciju da Ramsko jezero nije bilo ovako puno cijelih 20 godina što zvuči nestvarno pogotovo ako znamo da je prije samo nekoliko godina gotovo presušilo. Dokaz njegove veličine je bio ispred nas u vidu tende koja je jedva virila iznad površine jezera. U razgovoru dolazimo do zaključka da nismo mogli odabrati bolje vrijeme i godinu da posjetimo ovaj biser naše prelijepe Bosne i Hercegovine.

044 045
058060

Nakon što se ispila kahva nastavili smo vožnju makadamom uz samu obalu jezera. Mišići su se već ohladili te se nadamo da nema nekih većih uspona ispred nas, međutim nismo bili te sreće. Makadamu je došao kraj i sad se treba vratiti na glavni put a do njega vodi uska staza velikog nagiba. Nekako se i to preguralo a onda dolazi šlag na tortu, spust do Šćita gdje naša vožnja završava. Lagano pakujemo opremu i bicikla te idemo malo bliže Franjevačkom samostanu koji se nalazi na ovom otoku.

043 033

Kad je 1863. godine bivši provincijal fra Anto Vladić došao za župnika u Ramu, kanio je tražiti ferman (dopuštenje) za gradnju crkve te početi radove oko njenog podizanja. Tek je 1873. godine započeo gradnju crkve, koja je dovršena 1881. godine. Crkva je trobrodna bazilika za koju je ideju dao fra Antun Vladić, uzevši kao primjer neke crkve u Italiji, što ih je imao priliku vidjeti. Godine 1893. ra­dilo se na unutrašnjem i vanjskom uređenju crkve. Postavljen je limeni krov i dovršen je zvonik. Crkva je u vrijeme Drugog svjetskog rata doživjela tragičnu sudbinu, te je zapaljena od strane partizana 13. jula 1942. godine. S navedenim umjetničkim sadržajima crkva u Rami predstavlja vrlo vrijednu cjelinu, po čemu se uvrštava među najbolje umjetnički uređene sakralne prostore Bosne Srebrne.

061 063

Posljednja Večera

Kipar Kuzma Kovačić završio je 2000. godine za Franjevački samostan u Rami skulpturu Posljednja večera, bronca, kružna kompozicija oko 170×308 cm.

066 065

Projekt Ramski križ započet 1990. napredovao je postupno uz ova mučna pitanja dok nije 1996. postavljen kao odljev u bronci 4m visok, 2 tone težak; rad akademskog kipara Mile Blaževića. Ovdje se zapravo radi o proširivanju teme. Umjetnička djela izlaze kako iz konvencionalnog okvira crkve, tako i iz konvencionalnih tema. Nove društvene prilike i neprilike rata otvorile su i desetljećima stare tabu teme, kao što u Rami bilo zabranjeno javno i spomenuti tragediju koja se dogodila ramskim Hrvatima i Bošnjacima 8: 10. oktobra 1942. kada je doslovice na kućnom pragu pobijeno oko 1000 nenaoružanih civila.

Etnografski muzej

Muzej Franjevačkog samostana Rama-Šćit, postavljen u starom samostanu, jedinstvena je građevina u BiH, jedina takve vrste iz vremena turske vladavine u Bosni i Hercegovini, sagrađena 1857. godine.

U etnografskom muzeju na Šćitu predstavljen je život stanovnika ramskoga kraja. Na dvije etaže postavljeni su izlošci starih zanata, gospodarstva, prijevoznih sredstava, stambene kulture. Treća etaža predstavlja tekstilnu radinost – proces proizvodnje i sve vrste proizvoda u upotrebi. Tu je i fratarska samostanska ćelija – soba fra Jeronima Vladića. Četvrta etaža predstavlja floru sa stotinjak najčešćih biljaka s nazivima i osnovnim karakteristikama i faunu – porodice životinja u punoj životnoj formi.

064 062

Nakon kratkog obilaska samostana i uživanja u tišini, krećemo prema Sarajevu s namjerom da svratimo u restoran Han u Konjicu da nešto prezalogajimo. U ugodnom razgovoru uz večeru već nam naumpadaju neke nove ideje za nove ture. Međutim, svemu lijepom dođe kraj pa tako i našem druženju. u ugodnom društvu dan je prošao kao da je trajao svega nekoliko sati. Nadam se da će ova kratka priča biti razlog da neko od vas uskoro posjeti Ramsko jezero a mi smo dokaz da nečete ostati ravnodušni. Ljepote jezera i okolnih pejzaža prevazišla su sva naša očekivanja a vjerujte očekivali smo mnogo i dobili još više. Dužina ture je bila nekih 40km i može se okarakterisati kao rekreativna s obzirom na savladani uspon i teren kojim smo vozili.

000

Na kraju evo kako to izgleda na mapi kada se obiđe puni krug oko jezera. Neki su ovu turu nazvali i tura srca 🙂 a što li Bože?

Tekst: Ermin Čakal

Foto: Nisad Selimović i Mirza Agić

[wzslider]

Ermin Cakal
Strastveni biciklista, ljubitelj prirode. Inženjer po struci, sportista u duši. :)

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.