Proljeće koje je konačno stiglo izmamilo je na ulice i planine bicikliste čiji je broj, svjedoci smo, iz dana u dan sve veći. Godinama već biciklističke trgovine prodaju sve bolje i kvalitetnije bicikle, neki od njih i po hiljadu komada godišnje, pa se danas sa sigurnošću može ustvrditi kako se broj onih koji se kreću na svojim dvotočkašima mjeri desetinama hiljada.
Nekad je čuđenje izazivalo pojava bicikliste na Čavljaku, planinari i šetaći su vrtjeli glavom na činjenicu da je momak “dopedalao” čak od Baščaršije a suludim im je izgledao njegov spust travnatom livadom ili po makadamu. Danas, gotovo svakodnevno grupice biciklista posjećuju ovo i okolna brda, ne samo u Sarajevu već u cijeloj BiH.
Protekli vikend obilježile su dvije nesreće. U Banjoj Luci, na Banj brdu grupica biciklista se velikom brzinom spuštala ulicom Orlovački put, i tom prilikom jedan od njih je ozlijedio pješakinju. Ozljeda nije bezazlena, djevojci je napuknuo vratni pršljen što se moglo završiti kobno. Da nesreća bude veća, biciklista je iako krvave glave, pobjekao sa lica mjesta.
Priča druga: izgrađenom biciklističkom stazom kroz šumu na Čavljaku, punom brzinom kretao se biciklist, aktivni takmičar u downhill kategoriji kojem je ovo, u stvari, trening vožnja. Na stazi se našla i grupa planinara pa je neminovno došlo i do nesreće. Igrom slučaja, bez težih posljedica. Ovaj put je biciklist pomogao unesrećenom planinaru.
Statistički gledano uz ovoliki broj učesnika u prometu sve više će se dešavati ovakve i slične nezgode. O sudarima s automobilima da i ne pričamo. Prema tome, krajnje je vrijeme da se nadležni pozabave ovom tematikom. Neke stvari su riješene Zakonom o saobraćaju ali to ni izdaleka nije dovoljno. Neophodno je, naime, podizati svijest kod svih učesnika u prometu: biciklista, vozača automobila, pješaka, planinara… Ljudi moraju shvatiti da nisu sami ni na cesti ni u planini, da neke staze dijele sa drugima a neke su rezervisane isključivo za određenu kategoriju. Biciklisti bi morali znati da su određene staze izgradili planinari, mnoge su i markirane planinarskim markacijama, i kretanje vozilom po njima, makar to bio i bicikl, ugrožava sigurnost. Naravno, zakon ne sprječava kretanje bicikliste planinarskom stazom, ali bilo bi neophodno prilagoditi brzinu i moći u svakom momentu pravovremeno reagirati na pojavu pješaka.
Isto tako, postoje i staze koje su izgradili biciklisti, naročito one za downhill. Planinari bi morali biti svjesni da se biciklist kreće i brzinom do 60 km/h, da je za to posebno pripremljen i da nosi specijalnu zaštitnu opremu. Svako kretanje pješaka takvom stazom je stavljanje glave u torbu i ogroman rizik. Uz to, i u gradu su određene staze označene kao biciklističke ali, nažalost, pješaci to uglavnom ne poštuju pa nije rijetkost sresti mladu mamu kako bezbrižno ćaska s kolegicom dok joj dijete trčkara biciklističkom stazom. U svim gradovima Europe, čak i u nama susjednim zemljama za ovo slijedi prilično visoka novčana kazna.
O vozačima automobila suvišno je trošiti riječi. Kultura vozača je takva da biciklistu ili pješaka na drumu tretiraju kao neželjenu pojavu i bezobzirno će ga ugroziti vodeći računa samo o vlastitoj brzini. Preticanja bicikliste po punoj liniji, nervozno pritiskanje sirene pa čak i gađanje predmetima bačenim kroz prozor automobila svakodnevna su pojava. Vozač automobila bi trebao biti svjestan da je u kontaktu biciklist taj koji je ugrožen, a ozljede mogu biti sa teškim invaliditetom pa čak kobne i smrtonosne.
Prije nego što se postanemo svjedoci masovnije pojave nesreća sa teškim posljedicama bilo bi neophodno poraditi na edukaciji, pooštriti kaznene mjere i zaista primjenjivati Zakon o saobraćaju. Potrebno je organizovati javnu tribinu na kojoj će biciklisti i planinari razmijeniti iskustva, potom jasno označiti najčešće korištene planinarske i biciklističke staze i korisnicima staviti do znanja koje ih opasnosti očekuju. Policija bi trebala kazniti pješaka koji se u gradu kreće biciklističkom stazom a ne ignorisati to stanje, ali i kazniti biciklistu ako pređe na crveno svjeto semafora ili vozi bez kacige. Korisnije za zajednicu, i svakako jeftinije, je djelovati preventivno, ne čekajući da se izgubi jedan mladi život ili da neki planinar ili biciklist završi u invalidskim kolicima.
Tekst: Emir Vučijak
