Kada sam nedavno skidao nosače za bicikle s krova automobila neki lagani osmijeh je prekrio moje lice: da li je ovo, konačno, kraj sezone? Hoće li bicile na krovu auta zamijeniti skije, a pogled s vrha planine biti onaj bijeli, snježni, umjesto zelenog ili, u najboljem slučaju, obojenog bojama jeseni? Svejedno, osmijeh je govorio kako je upravo okončana sezona bila izvrsna. Vratimo se, onda, malo unazad. Šta je to što je obilježilo biciklističku, 2009. godinu?
Prva vožnja bila je, gotovo je za ne povjerovati, još u januaru. Tih dana iznenadno zatopljenje je pokvarilo zimovanje, skijanje je postalo besmisleno i na prijedlog da izvučemo bicikle iz garaža i provrtimo se malo oko Sarajeva reagovao sam idejom: “A zašto ne odemo u Hercegovinu?” Zbilja, taj 18. januar je u Mostaru bio divan, temperatura osjetno iznad nule, i dok su bosanske šume bile mokre i hladne, teren blatnjav sa snijegom u sjenovitim mjestima, Podveležje se činilo poput Kalifornije. Miris Mediterana, dan bez vjetra, gotovo da nije trebala zimska garderoba. “Aha, to je to!” pomislili smo, “Ovdje moramo doći prije velikih vrućina, mora biti sjajno kad je u januaru ovako toplo”. Naravno, još smo imali zimskih radosti ali tek koji mjesec, a onda je krenula fantastična biciklistička sezona.
Podveležje, januar 2009
Prva velika vožnja bila je na Velež, vrh Brasina. Pogled na nestvarno lijepi Prenj i dolinu Neretve tokom cijelog uspona po grdnom makadamu. Ako smo ikad bili na kušnji izdržati do kraja ili se vratiti podvijenog repa, bilo je to na Veleži. I pored brižljivo pripremljenih zaliha vode na usponu od 50 do 1800 metara sve je nestalo. Pred sami kraj, još dvije-tri serpentine do vrha, pili smo snijeg koji se topio i curio preko ceste. Čudno, ali dileme nije bilo: napit ćemo se i tako okrijepljeni krenuti do konačnog cilja. I nismo se razboljeli od kakve stomačne bolesti, viroze i slično. Priroda je gore tako čista da se može piti i rastopljeni snijeg. Nagrada – fantastičan pogled, još bolji spust.
Velež, vrh Brasina, maj 2009, prva vožnja sa mostarskim bajkerima
Tura na Velež je posebna i još po nečemu. Naime, u želji da se bolje upoznamo s biciklistima iz cijele Bosne i Hercegovine, organizirali smo vožnju u saradnji s mostarskim ljubiteljima brdskog biciklizma. Ovo će tokom sezone prerasti u divno druženje. Kasnije će uslijediti Prenj, Rujište, Zelengora… Bravo Mostarci!
Kako su se redali vikendi, jedan po jedan, kako smo otkrivali nove i nove planine, na nekima bili po prvi put, tako su se redali izvještaji i reportaže. Uvijek nešto novo, drugačije, a opet tako povezano. Skromno započeta ideja gradnje web portala prerasla je u nešto, eto, zanimljivo ljudima. I sami smo bili iznenađeni popularnošću i činjenicom da ono što radi “mtb.ba team” ljude toliko zanima. Prvi su to prepoznali prijatelji s portala Sarajevo-x, zatim Bljesak.info ali i drugi koji su, na naše zadovoljstvo, preuzimali naše tekstove i fotografije. Besplatno, naravno, sve u cilju promocije brdskog biciklizma i naših planina. Uslijedili su i pozivi s drugih medija za gostovanje u emisijama: Federalna TV, NTV Hayat, TV Kantona Sarajevo, Radio Stari grad… Naravno, uvijek je u prvom planu bila promocija brdskog biciklizma i ljepota BiH, ali nismo propustili najaviti i značajne događaje poput DH utrke na Bjelašnici ili one ulicama Sarajeva pod nazivom “Das is Valter”.
Vožnja reonom Komara i Kraljevice
Vrijeme nas je ovog ljeta zbilja poslužilo. Niti jednom nismo pokisli, a planina je zbilja toliko da, stičem dojam, možemo doživotno voziti a da ne ponovimo istu trasu. Zvuči nevjerovatno podatak da u sezoni 2009. niti jednom nisam bio na Hrasničkom stanu, tu na Igmanu, takoreći u vlastitoj avliji. A i kako bi kad su nas zvale cvijetne livade s Komara, jezera sa Zelengore, gorski splet Vrankamena, Vranice i Zec planine, ili neponovljiva i do tada gotovo neotkrivena Vitreuša, rijeka Neretvica koju smo pili cijelim putem…
Vrankamen – Brusnica
Pauze nije bilo ni tokom godišnjeg odmora: ove godine sam se prvi put uspeo na Biokovo, vrh Sveti Jure. Neponovljiv pogled, s jedne strane na more i otoke, s druge na planine Hercegovine. Uz to, vožnja dolinom Cetine, iako starim asfaltnim cestama i s gumama za asfalt, bila je pravo osvježenje i bijeg s dosadne plaže, kupanja i sunca.
S nama su vozili mnogi, na naše veliko zadovoljstvo. Kolega Ervin, koji je postao i saradnik mtb.ba je veći dio godišnjeg odmora proveo vozeći s nama u Bosni, iako mu je iz Njemačke mnogo lakše otići u Alpe, Dolomite, Schwartzwald… Momci iz zavidovičkog kluba Atom su nas oduševili svojom jednostavnošću, šalom, neobaveznošću i definitivno razbili kliše po kojem je važno imati dobar bicikl: kod njih sve klapa, škripi i škljoca ali skupa smo uživali u predivnom parku prirode Tajan, za koji su, u stvari, oni i najzaslužniji jer su uspjeli dobiti bitku i izvojevati sjajnu stvar: zabranu sječe šume u ovom parku. Svaka čast momci! Baš kao i za poduhvate u speleologiji koje činite, skijanju, spašavanju u gorju… Žao nam je samo što nismo uživali u harmonici, tarabuci, gitari… noć prije naše vožnje. Drugi put obavezno dolazimo i na dernek.
Vožnja na Orlovačko i Jugovo jezero na Zelengori ; kolega Ervin Hastor na turi na Bitovnji
Njemački kolega i “bosanski zet”, Norbert nakon radne akcije na Lisinu ; ugodno čavrljanje sa prijateljima iz SNIK Atom iz Zavidovića
Kraj sezone je ličio na sve osim na kraj. Zanimljiva ekipa “Sejo i sinovi” u kojoj nema niti jedan Sejo i niti jedan nije sin nekog bicikliste, predvođena Tarikom, momci koji su pravi maheri u svom zanatu, nije nam dala mira: njihova organizovanost, spremnost na akciju, ponuda za svako slobodno mjesto u autu… naprosto su tjerali da svaki vikend krenemo na “posljednju vožnju sezone”. Bogami, jedna od “posljednjih”, vožnja na Veliku Vidovu, na Prenj, bila je prava avantura: povratak po noći, susret s lovcima (tek kasnije smo saznali za nesreću gdje su veprovi napali neke ljude). Pa onda “lagana” asfaltna tura za kraj: Hutovo-Neum i nekih 90-tak kilometara, povratak s lampama noću… Ali šta je to naspram mirisa mora, testa čarapa hodajući po plićaku, ili kavice ispod palmi kafića “Bonaca”.
Uspon na Veliku Vidovu se pokazao kao jako ozbiljna tura, za jako kratkog dana odradili smo 1800 m uspona i nauživali se kao malo kad
U Neumu smo se provozali u našom obalom, isprobali vodonepropusne čarape i odguštali kaficu sa pogledom na more
Slučaj je, eto, htio da zbilja zadnja vožnja bude van granica BiH. Noćna tura na Sljeme ne samo da nas je oduševila zbog predivnog spusta već i zbog činjenice da smo vidjeli jedan od najboljih biciklističkih podruma ikad viđenih, mjesto gdje se svaki vijak doteže mjereći silu prema tablici kojom je to propisano, jedanaest što bicikla što ramova (od čega 6 Cannondalea)… Čovjek je amater, i samo uživa u bicilima.
Kraj novembra i noćna vožnja na Sljemenu
Na našu radost, još je “legendi” koje su odlučile da svoje zadovoljstvo podijele s nama. Ozy i Nermina, mladi par koji je odavno sinonim za “duge pruge” po našim brdima, oduševili su nas svojim izvještajima s vožnji. Za iduću sezonu možemo samo naslućivati odakle će nam dolaziti njihovi izvještaji, zasigurno tokom zime ne miruju već studiraju topografske karte.
Ozy i Nermina su nam pokazali mnoštvo novih destinacija koje planiramo ubuduće pohoditi
Brojni klubovi i trgovci biciklima iz BiH ali i okruženja postali su redovni u praćenju vijesti, promociji vlastitih aktivnosti, pozivima da gostujemo… Entitetsku liniju smo biciklima prešli odavno, za nas ona i ne postoji, ali i zvanično, prvi izvještaj sa jednog događaja smo dobili od naše saradnice iz Banja Luke.
I šta onda reći na kraju sezone: jedva čekamo narednu. Da, dobro ste čuli, iako smo već kupili sezonske ski passove, pripremili skije i čekamo prve pahulje, bicikli nisu zatrpani duboko u podrumima. Ipak imamo sreću pa nam je Kalifornija, pardon, Hercegovina tu na dva sata vožnje, a kad prigrije, u ljeto, ostaju nam guste bosanske šume.
No, uspjeh u prethodnoj sezoni svakog ozbiljnog će tjerati na još bolju organizaciju, još veće poduhvate, na iskorak naprijed. U saradnji s vama, dragi ljubitelji biciklizma, rado ćemo ovaj portal učiniti još boljim, preglednijim, sadržajnijim. Rado ćemo organizirati zajedničke vožnje, prenijeti naša iskustva, odgovoriti na sva vaša pitanja. Za početak, neka to bude kroz novi sadržaj koji nudimo: forum kao mjesto za vaše komentare, diskusije, mišljenja, kritike… Poigrajmo se skupa i podsjetimo najljepših trenutaka prethodne sezone: objavite vaše fotografije, podijelite sa drugima radosti vaših vožnji.
Mtb.ba je tu za vas, da svi zajedno uživamo u ovom divnom sportu ili rekreaciji, kako već hoćete, a naročito u našoj prelijepoj Bosni i Hercegovini. Zato želimo biti prvi koji će vam reći: “Sretna nova godina!“.
MTB.ba tim
Sezona zavrsila, a vec pocele tratincice cvjetati i pogadjati nas temperature od 17 -18 stepeni…
Nista, opet nazad sa nosacima. 😀
Evo ja danas bio malo vanjka, nisam mogo odoliti ovakim temperaturama.
Hvala na izvjestaju za 2009 godinu, bas sam uzivala citajuci! Morat cu zaviriti u svoje albume da se prisjetim i nasih voznji. Cini mi se da je 2009 proletila, ali kada vidim destinacije i mjesta koje smo obisli ipak smo i ovu godinu maksimalno iskoristili!
Eh, izvjestaj je napisan dan-dva prije snijega od proslog vikenda. Danas razmisljam o skidanju nosaca za skije i vracanju onih za bicikle na auto, hahaha. Banjaluka plus 22, Sarajevo 17 stepeni… 25. decembar 2009. Ne znam sta cekamo, samo nisam siguran hoce li to biti zadnja voznja u ovoj sezoni ili otvorenje iduce.
kraj sezone ili samo kratka pauza poput one za godisnje odmore naravno da ova temperatura neda mira tako da sam odradio jedno kratku ali kondicionu turicuu lijep osjecaj taman kad mi je naj vise trebalo savlado sam krizu napunio baterije do sljedece prilike definitivno izvjestaj ide u album polako se priprema kalendar za narednu sezonu ..
Odlican izvjestaj : ))))
2009.
Odlična. Skinuo sam ciklokompjuter prije nekoliko mjeseci jer mi je kabl pukao, a ja nikako da se nakanim da ga zakrpim, sto znaci da nisam izbrojao posljednjih par “milja” ove sezone.
Sve u svemu, oduzimajući pedalanja po gradu, do posla, oko kuće i po poznatim, lako dostupnim stazama, mislim da je 2009. sa nekih 8.000 km pređenih novim stazama sasvim zadovoljavajući rezultat. Bilo je nekoliko tura kada nismo uspjeli stići na planirano odedište, ali iz drugog pokušaja jesmo.
Mnogo je još “virgin trail”-ova, ali ako ne bude smaka svijeta iduće godine, i one će pasti.
2009. je bila godina velike ekspanzije popularnosti MTB-a u BiH.
Što je najbitnije, na forumima i u priči sa rajom sam mogao zaključiti sa su svi negdje stalno išli biciklom!
Svim članovima biciklističke zajednice želim mnogo zdravlja, sreće i kilometara u narednoj godini! Nadam se da će nam biti još atraktivnija od 2009-te.
Odlican izvjestaj za jos bolju biciklisticku sezonu!
Kao sto su neki vec spomenuli i meni je ova sezona proletjela kao u trenu, a toliko se toga vozilo, dogodilo! Osim tri kopce na cijevanici nakon pada na pocetku godine, nije bilo ni ozbiljnijih padova 🙂
Drago mi je da brdski biciklizam u BiH postaje sve popularniji, na kraju krajeva Bosna i Hercegovina je jedan ogromni bajkpark koji tek treba biti otkriven od sire mase biciklista! Zahvaljujuci mtb.ba-teama, ljubitelji brdskog biciklizma ce i u naradnoj 2010. uzivati u izvjestajima u “direktnom prenosu” sa najljepsih mtb destinacija! Sa malim zakasnjenjem svoj mtb raji zelim dobrog zdravlja, uspjeha, veselja i bezbroj kilometara u 2010. godini!
Odlican tekst, sve pohvale. Samo steta sto nam Ski-passovi lagano propadaju, mozda je bolje reci da su sigurno propali jer od skijaske sezone vjerovatno nista..
Puno srece i zdravlja prije svega u novoj 2010. godini, pa onda svega ostalog, Pozdrav..