Izvještaji sa vožnji

Jahorina – Orlovača

Rijetko se u ovom dinamičnom svijetu dešava da se poklope ama baš svi uslovi kako bi se vikend proveo upravo onako kako čovjek u mislima zacrta. Protekli je vikend bio upravo ono sto šmo odavno priželjkivali, bez neodložnih obaveza, bez vremenskih ograničenja, ali uz itekako lijepe oktobarske dane, usuđujem se reći savršene za vožnju. Par dana prije ponuđena mi je super varijanta noćenja na Jahorini i odmah probudila želju za laganom, opuštenom dvodnevnom vožnjom, ‘nako iz ćeifa, bez srkleta… Pozivam Damira telefonom i dobijam kratak odgovor: „O, da!“. Ostalo je još samo da utanačimo vrijeme polaska, al’ to neka stoji za navečer, svaki se bitan dogovor sklopi u kafani. I dogovorili smo, umjesto polaska u rano jutro, krećemo nešto malo iza 13:00h. Sreća naša što nas gore ipak čeka krov nad glavom i topli krevet.

 

Polazimo sa Dolac Malte prema Dobrinji i Lukavici, odlučivši ići novom cestom prema Jahorini. Lagano se penjemo i već nakon nekoliko kilometara ostajemo iznenađeni spoznajom kako u Sarajevu i nije tako sunčano kako to na prvi pogled izgleda. Magla prekriva cijelu kotlinu stvarajući divan prizor. Temperatura zraka se penje na 25. podiok Celzijusove skale, izgleda da se susrećemo sa „pravim“ Suncem. Automobila na cesti je toliko malo da se nisam mogao načuditi, ovakav dan a skoro niko ne ide na planinu, čisto se pitam da li je moguće? No, super, to nam je itekako išlo u prilog te omogućilo slušanje toliko potrebne tišine . Tišina na cesti?!? Svašta!!! Samo bi je sporadično narušio poneki zalutali automobil. Uživamo u svakom pređenom metru pomatrajući Sarajevo u magli i južne obronke Trebevića okupane suncem. O bojama kojima jesen u prirodi časti oči suvišno je trošiti riječi.

 

Svjesni činjenice da smo krenuli prilično kasno mirimo se sa spoznajom da će nas uhvatiti mrak. Ne smeta nam pomisao na to, nastavljamo pedalati, odmarati, razmjenjivati viceve, smijati se nekim prošlim doživljajima, uživati u vožnji. Na raskrsnicu koja odvaja put za Pale i Ski Centar Jahorina stižemo zajedno, noć i mi. Iako nije kasno, vidljivost je skoro nikakva. Ostalo nam je još nešto manje od 10km, postaje hladno a i umor čini svoje. Idemo dalje lampama režući mrkli mrak. Radujemo se pogledu na osvijetljenu Rajsku dolinu, tu smo, večera u jednom od hotela i vožnja dalje, ka apartmanu u kojem ćemo prespavati. Stižemo u apartman, ciklo kompjuter pokazuje brojku od 39 pređenih kilometara, cca 4:45h efektivne vožnje, cca 1100m visinske razlike. Dovoljno za danas, laku noć, zzzzzzz…..

 

 Dan drugi

Jutro je onako kakvo samo na planini može osvanuti, prelijepo, čisto, sunčano. Mami vani, ali mi odlučujemo spavati još malo. Veći će dio današnjeg dana ionako proći u laganom uživanju, začinit ćemo ga spustom u Sarajevo. Ma samo opušteno! Idemo se popeti na Rajska Vrata, doručkovati, ka(h)(v)(f)enisati… Ma, skontaćemo već šta. Opet dan iz snova, samo dres je dovoljan komad odjeće, nema daška vjetra. Pogled na ski liftove mami dalje, idemo gore, barem još malo. „Haj'mo probat’ stazu bez snijega!“.

 
 

Svaki centimentar spusta vrijedio je guranja, a tu i tamo je popraćen komentarima šetača na koje smo već naviknuti. Još jedna kafica, i idemo dalje, da vidimo i tu Pećinu Orlovaču, mjesto gdje se rađa jedan dio drage nam rijeke Miljacke, onaj Mokranjski. Savršeni spust i vožnja cestom do raskrsnice za Sokolac, idemo desno ka Sumbulovcu gdje ćemo se lijevo odvojiti prema pećini koja je ovaj put na žalost zatvorena za posjete, radi samo po najavi. Al’ dobro je što je neko ovo prirodno blago uzeo pod ingerenciju, uredio prilaze i zaštitio ulaz. Još jedan u nizu bisera prirode! Info o pećini smo pronašli na http://www.palelive.com/pecine/pecina-izvora-mokranjske-miljacke

 

Obilazimo lokalitet pećine i krećemo nazad, lokalna policija nas upozorava na upotrebu svjetala po danu, hvala im. Spuštamo se cestom u Sarajevo, tonemo u maglu ozarenih lica. Sutra ćemo na posao mnogo ispunjeniji.

Turu vozili: Nedžad Žiško-Neno i Damir Šauli-Shana

Tekst i photo: Nedžad Žiško-Neno

Tehnikalije:

Ukupna dužina : 92.35km

Najniža tačka : 511 mnv

Najviša tačka : 1690 mnv

Ukupni uspon : cca 1300m

Ukupno vrijeme vožnje : cca 7:40h

Utrošena energija : 6500 Kcal

mekee
Za život i provod zaradjuje kao programer. Vozi srebreni FS bajk i rijetko ga pere.
http://www.mtb.ba

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.