Za ovu sezonu planirao sam voziti dolinom Drave od Villacha u Austriji do San Candida u Italiji. Okvirni termin polaska je određen u periodu od 16. do 19. avgusta sa ukupnim trajanjem puta od četiri dana. Međutim, pred sam početak putovanja, utvrdio sam da je prognozirano par kišnih dana na planiranoj trasi, tako da sam se odlučio za rezervnu varijantu: vožnja biciklom od Jesenica preko Kranjske Gore, i dalje na čuvenoj biciklističkoj ruti Alpe-Adria, od Tarvisia preko Pontebbe i Venzone do Udina. Ispostavilo se da je to bio sretan izbor.Na svoje prvo biciklističko putovanje sa mnom ide moj stariji sin Feđa, kome će to biti test za nastavak biciklističke karijere.
Sa Boračkog jezera krenuli smo u 6.00 sati i u Jesenice stigli oko 17 sati. Auto je parkirano nedaleko od željezničke stanice, odakle smo, nakon postavljanja prtljaga na bicikla, krenuli prema Kranjskoj Gori, gdje sam prethodno bukirao prenoćište. Na izlasku iz Jesenica vidjeli smo na autocesti kolonu automobila dugu preko 5 km, formiranu zbog zadržavanju na naplatnoj rampi za tunel Karavanke. Između ostalog, i to je bio razlog da promjenu prvobitnog plana ocijenimo kao sretan izbor. Osim kroz sam grad, do 25 km udaljene Kranjske Gore vozimo laganim usponom uređenom biciklističkom stazom uz Savu Dolinjku koja se probija između planinskih masiva Triglava i Karavanki, kroz nestvarno lijepe predjele Mojstrane, Gozd Martuljka i Loga.
Sava Dolinjka
Staza prema Kranjskoj Gori
Pred naš Hotel u Kranjskoj Gori stigli smo baš kad je sunce zašlo za zapadne obronke Karavanki, i odmah nakon raspremanja prtljaga u sobi, krenuli smo potražiti restoran i večerati. Međutim, ispostavilo se da to nije bio lagan zadatak. Pred nekoliko picerija u centru turisti su stajali u redovima čekajući slobodan stol, tako da smo uz puno sreće uspjeli osigurati mjesto i večerati.
Nakon prespavane noći, krećemo na sljedeću etapu od Kranjske Gore, preko italijanskog Tarvisia i dalje čuvenom biciklističkom rutom Alpe-Adria, dolinom rijeke Fella do Pontebbe, Venzone, i dalje u pravcu Udina gdje smo planirali naći prenoćište.
Od Kranjske Gore prema Tarvisiu
Nastavljamo vožnju laganim usponom pored Podkorena i kod mjesta Rateče, na samoj biciklističkoj stazi, zaustavljamo se na granici između Slovenije i Italije i snimamo par fotografija.
Granica Slovenije i Italije
Od tog mjesta staza se spušta laganom nizbrdicom, kroz gustu crnogoričnu šumu, sve do Tarvisia. Ovaj zanimljivi italijanski grad smješten na tromeđi Italije, Austrije i Slovenije, polazna je tačka italijanske međunarodne biciklističke rute Alpe-Adria. Tu prestaje nizbrdica i u nastavku vozimo laganim usponom po trasi bivše željezničke pruge nekih, šest kilometara do mjesta Camporosso In Valcanale, odakle je staza u konstatnom blagom padu sve do silaska u ravnicu sjeverne Italije kod grada Venzone.
Uspon od Tarvisia
Cijelo vrijeme vozimo kroz duboko usječenu alpsku dolinu, uporedu sa tokom rijeke Felle i autocestom. Zbog visokih vrhova Julijskih Alpa razgledanje predjela je ograničeno na usku dolinu u kojoj su smješteni gradići poput Pontebbe i Dogne, ali njihova neobična ljepota ostavlja neizbrisive utiske.
Staza prema Pontebbi
Nakon prolaska kroz nekoliko tunela- svi su osvjetljeni led rasvjetom, od kojih je jedan bio dugačak tačno 999 metara, staza ulazi u nešto širu dolinu u kojoj leži gradić Chiusaforte. Nekadašnja zgrada željezničke stanice u ovom mjestu preuređena je u biciklističko odmorište sa restoranom, barom, igralištem za djecu i brojnim drugim sadržajima.
Dogna
Chiusaforte
Vrijedi napomenuti da smo na ovoj ruti vidjeli na stotine biciklista -od staraca osamdesetih godina do djece predškolskog uzrasta. Jedinstvena ljepota predjela i uređena staza po trasi bivše željezničke pruge, sa brojnim mostovima i tunelima, prava je atrakcija za bicikliste iz skoro svih evropskih zemalja. Po ko zna koji put žalim za propuštenim prilikama da i u našoj zemlji iskoristimo trase ukinutih uskotračnih pruga za biciklističke staze. Možda još nije kasno da, osim dionice Hutovo-Ivanica, za bicikliste budu osposobljene dionice Sarajevo-Pale-Hrenovica-Ustiprača, Konjic-Bradina, Šipovo-Drvar i brojne druge … Uvjeren sam da bi se takve investicije višestruko isplatile i želim vjerovati da će se u vremenu pred nama imati više sluha za razvoj biciklizma i proširenje turističkih potencijala naše zemlje
Nakon kraćeg odmora na stanici Chiusaforte, nastavljamo niz rijeku Fella, čije se šljunčano korito mjestimično širi na više stotina metara i konačno spaja sa najvećim vodotokom tog alpskog područja, rijekom Tagliamento.
Dolaskom do grada Venzone, koji nas je oduševio srednjevjekovnom arhitekturom, spustili smo se sa najviše tačke od 870 metara nadmorske visine na 230 metara, nakon pređenih 82 km tog dana.
Budući da smo uspjeli bukirati posljednji slobodni smještaj u Pradamanu, južnom predgrađu Udina, nije bilo razumno da nastavimo biciklirati po ravnici, po cestama sa gustim saobraćajem, pa smo se ukrcali u voz za Udine, u koji smo stigli oko 18 sati. Od željezničke stanice smještene u centru Udina, do našeg Hotela ponovo smo pedalali više od 6 km. Nakon prespavane noći, ujutro smo ponovo vozili bicikla do željezničke stanice Udine, gdje smo se ukrcali na voz za Goriziu. Po dolasku u ovaj prelijepi grad sa brojnim vilama sagrađenim u mediteranskom stilu, vozimo ulicom San Gabrijele prema željezničkoj stanici Nova Gorica u Sloveniji, koja kod nekadašnjeg graničnog prelaza mijenja ime u Erjavčeva ulica.
Nekadašnji granični prelaz iz Gorizie u Novu Goricu
Nešto iza 11 sati krećemo vozom prema Jesenicama, s tim da smo iskoristili nekih tri sata između dva voza da provozamo bicikla oko Bledskog jezera i okupamo se u kristalno čistoj i toploj vodi na glavnoj jezerskoj plaži.
Po dolasku u Jesenice ukrcavamo prtljag i bicikla u auto i vozimo do Samobora u kojem smo rezervisali prenoćište, da bi ujutro nakon razgledanja ovog čuvenog turističkog mjesta i omiljenog zagrebačkog izletišta, nastavili put do Boračkog jezera.
Premda je Feđi ovo bilo prvo višednevno biciklističko putovanje u kojem smo u jednom danu vozili skoro 90 km, obojica smo sa ogromnim zadovoljstvom zaključili da je sve prošlo u najboljem redu i da ovu fantastičnu turu treba ponoviti.
Tako su neslavno propala pesimistična predviđanja nekih članova porodice da će Feđa definitivno odustati od bicikliranja, a kruna i sažetak svih utisaka sa naše ture je bio kad je moj sin pred svima izjavio: „Stari, od sada idem na sva tvoja biciklistička putovanja“.
Fotografije: Feđa i Esad Fejzagić
Tekst: Esad Fejzagić
