Da se rijetko ostvari sve što se planira, svima nam je poznato. Tako je bilo i sa biciklističkom turom koju sam najavio u mom prethodnom izvještaju-Biciklom do Plive, Sane i Une, u kojem sam napisao kako Emil i ja namjeravamo krajem ljeta voziti turu od izvora Dunava kroz cijelu Njemačku, do granice sa Austrijom. Kod naših Zorana i Jasminke u Njemačkoj, gostovali smo pune dvije sedmice i svaki dan bez kiše koristili za vožnju prelijepim krajolicima Švarcvalda, istovremeno prateći prognozu vremena. Za dunavsku rutu trebalo nam je pet uzastopnih dana bez kiše, što se na kraju pokazalo neostvarivo. Sve meteo stranice na internetu koje smo svakodnevno pregledali, saglasno su prognozirale samo tri dana lijepog vremena u komadu, i to od 4. do zaključno 6. septembra. S obzirom na ovo ograničenje, odlučio sam se za drugu, rezervnu opciju, koja u tri dana bicikliranja nudi najbolje što se može vidjeti u tom dijelu Evrope. Planirao sam putovanje vozom od Oberndorfa do Konstance na Bodenskom jezeru, odakle bismo vozili uz obalu jezera i dalje dolinom Rajne do čuvenog vodopada kod Šafhauzena, i dalje sve do Bazela. Za treći dan smo ostavili otvorenim više opcija za izbor pravca koji nam najviše odgovara za povratak u Oberndorf.

Veče pred polazak, sin naših domaćina Mili, obradovao nas je viješću da će nam se pridružiti na prvom dijelu puta do Šafhauzena.Ukrcali smo se na jutarnji voz iz Oberndorfa i u 8.30 stigli u Konstancu, odakle je počelo naše biciklističko putovanje. Već nakon par kilometara vožnje gradskim ulicama, ušli smo u Švicarsku i nastavili obalom Bodenskog jezera. U brzom tempu prolazimo pokraj slikovitih gradića priljubljenih uz jezersku obalu, sa flotom čamaca i jedrilica usidrenih ispred gradskih pristaništa.Jedan za drugim ostaju iza nas Ermatingen, Berlingen, Steckborn, Mammern, koje prolazimo bez zadržavanja. Biciklistička staza ide uglavnom uz obalu i pored puta i željezničke pruge, često tik uz ogradu nepreglednih voćnjaka sa zasadima jabuka i krušaka. Nakon pređenih tridesetak kilometara, stižemo do grada Stein am Rhein, gdje se jezero Untersee sužava i započinje tok Rajne. Ovaj neopisivo lijep gradić, najljepši koji sam do sada vidio, sabrao je sve najbolje što se da zamisliti-idealan položaj na krajnjem zapadnom kraku Bodenskog jezera i početku toka Rajne, sa mostom koji veže noviji i stari dio grada, i srednjevjekovnnom utvrdom na brdu koji dominira krajolikom. Centralni trg sa maštovito ukrašenim, renesansnim fasadama preplavljen je turistima, koji kao i mi, snimaju bezbroj fotografija za uspomenu na ovaj savršeni spoj prirodnih ljepota i umjetničkog nadahnuća graditelja.

Nastavljamo vožnju desnom obalom Rajne i oko jedan sat popodne zaustavljamo se u Diessenhofenu, pitoresknom gradiću na lijevoj obali sa drvenim, natkrivenim mostom preko rijeke. Mili i Emil kratki predah koriste da zaplivaju u bistroj, i prilično brzoj Rajni, tako da se, i pored žustrog „kraulanja“, ne uspjevaju pomaći uzvodno ni za pola metra.

 

Osvježeni, vozimo još desetak kilometara do Schaffhausena, glavnog grada istoimenog švicarskog kantona, i u samom centru prelazimo na drugu obalu, odakle staza vodi ka vodopadu Rajne (Rheinfall) Vozimo uz samu Rajnu slušajući sve jači huk rijeke, i konačno, stižemo do vidikovca sa kojeg se pruža nezaboravan pogled na najveći vodopad u Evropi, širok 150 metara, visok 23 metra, sa kojeg se svake sekunde obruši i do 700 metara kubnih vode. Ostavljamo bicikla u dvorištu utvrde i spuštamo se stepenicama, neodlučni u ocjeni sa kojeg mjesta je najbolje fotografisati ovaj veličanstveni prizor. Nažalost, ni jedan snimak ne može zamijeniti, niti dočarati ono što čovjek vidi i osjeća stojeći u podnožju silnog vodopada, dok se stotine kubika zapjenušane rijeke obrušava na par metara pored njega.

 

Rado bismo ostali još sat -dva, ali dan odmiče i vrijeme je da se krene. Mili se pozdravlja s nama i odlazi nazad ka Oberndorfu, a Emil i ja nastavljajmo vožnju dalje niz Rajnu. Aplikacija Komoot, u kojoj smo planirali rutu, vodi nas makadamskom stazom, uglavnom uz samu rijeku, sve do mjesta Ellikon am Rhein, na kojem bismo trebali preći na desnu obalu Rajne. Dolaskom u ovo seoce sa dvadesetak kuća, s nemalim iznenađenjem konstatujemo, da dokle pogled seže, na vidiku nema nikakvog mosta! Kad smo već donijeli odluku da krenemo alternativnim pravcem, ugledasmo par biciklista kako se ukrcavaju u čamac, i tek tad primjetismo da se preko rijeke prelazi skelom. Na drugoj obali uska staza vodi kroz šumu gdje se putevi granaju na sve strane. Nakon duže vožnje pa i guranja bicikla dolazimo do gradića Raftz, a onda produžavamo dalje do željezničke stanice Eglisau, kako bismo se posljednjih dvadesetak kilometara prebacili vozom i prije mraka stigli do Waldshuta, gdje smo namjeravli prenoćiti. Nakon iskrcaja na željezničkoj stanici Waldshut, morali smo više od 5 km voziti po mraku i uz sitnu kišicu do Waldshut-Tiengena gdje smo našli hotelski smještaj. (Ovdje naredne 3 fotke)
Ujutro nakon doručka, osvježeni i po prijatnom, sunčanom vremenu, krenuli smo dalje niz Rajnu, koja od tog mjesta više nije bistra. Pretpostavljam da je na promjenu boje uticala rijeka Aara koja se kod Koblenza ulijeva u Rajnu. I pored toga, uživamo u vožnji otkrivajući ljepotu brojnih gradića koji osebujnom arhitekturom ukrašavaju obale rijeke. U vrijeme ručka stižemo do jednog od najljepših, srednjevjekovnih gradova, Laufenburga, u kojem temelje kuća sa ukrašenim fasadama, zapljuskuju valovi Rajne. Naručujemo suvlaki i giros u grčkom restoranu, odmarajući na terasi tik pored mosta koji spaja njemački dio grada sa švicarskim, na drugoj strani rijeke.

U Basel, treći po veličini Švicarski grad, smješten na tromeđi Francuske, Njemačke i Švicarske, dolazimo u kasno popodne i bez zadržavanja prelazimo veliki most preko Rajne, i dalje do željezničke stanice, odakle hvatamo voz za Freiburg. Prethodno smo, još pri ručku u Laufenburgu, odlučuli da treći dan našeg biciklističkog putovanja vozimo od Freiburga do obližnjeg jezera Titisee, a zavisno od raspoloživog vremena i dalje, prema Donaueschingenu. U potrazi za prenoćištem, vozimo kroz stari dio Freiburga koji svojojim skladnim srednjevjekovnim građevinama, nikog ne može ostaviti ravnodušnim. U neposrednoj blizini centralnog trga sa impozantnom katedralom Munster izgrađenom u gotskom stilu i tornjem visokim 116 metara, pronalazimo Hotel i restoran u pješačkoj zoni starog grada. Ujutro, uz pomoć GPS izvlačimo se iz gradske gužve i sljedećih tridesetak kilometara vozimo biciklističkom stazom koja se kontinuirano uspinje do jezera Titisee, smještenog na visini od 850 metara iznad mora. Nakon obilaska savršeno uređenog turističkog gradića, vozimo puni krug oko jezera, i poslije osvježenja u restoranu i pripreme sendviča, nastavljamo ka gradu Neustadt, udaljenom sedam kilometara. Kad smo već izašli iz grada i uputili se prema 30 km udaljenom Donaueschingenu, zastali smo u nedoumici da li da nastavimo vožnju, budući da potpuno oblačno nebo, prohladan vjetar i pokoja kap kiše, nisu obećavali ništa dobro. Ne želeći rizikovati, pozvali smo Zorana i dogovorili da dođe po nas autom sa prikolicom u Neustadt. Da smo imali dobru procjenu, pokazalo se već nakon pola sata kad je počelo kišiti, tako da nas je loše vrijeme pratilo cijelim putem kojim nas je, naš domaćin, Zoran vraćao kući u Oberndorf.

Na kraju, moram reći da je Emil, unuk mog najstarijeg brata, bio ključni čovjek bez kojeg ovo nezaboravno biciklističko putovanje ne bi bilo moguće. Ovogodišnje dvije zajedničke ture pokazale su da smo odličan tandem i da se savršeno slažemo, uprkos generacijskim razlikama i činjenici da sam stariji „svega“ 47 godina. Biće ipak da je za to zaslužan onaj mlađi.

Fotografije: Emil, Mili i Esad Fejzagić
Tekst: Esad Fejzagić

 

1 komentar

  1. Igor kaže:

    Prelijepo iskustvo!

Ostavite komentar