Izvještaji sa vožnji

Vlasic

VlasicDominantna planina srednjebosanske regije je Vlasic. Svojevremeno dom staroilirskim gorstacima, danas poznatiji po pastirima i nadaleko cuvenom Vlasickom siru, u zimskom periodu poznat kao ski centar, Vlasic je mjesto koje rado posjecuju i planinari i biciklisti.

U izvjestaju s jedne od nezaboravnih ‘tura’, impresioniran svime sto nam Vlasic ponudi, svojerevremeno zapisah:
Tesko je biti pametan i sam sebi objasniti u cemu je ‘caka’ pa covjek nicim izazvan ustane u pola sest, na nedjelji, predje 50-tak kilometara pogonjen vlastitim misicima, i na kraju legne mrtav umoran – sa smijeskom na usnama. Ne mogu to, naravno, razumjeti komsije koje vire kroz prozore kad se vracas blatnjav ili prijatelji kojima je i voznja autom od 50 kilometara poduhvat, a za bicikl gotovo da ne vjeruju da je moguce. No, svi odreda se dive fotografijama, vedrom raspolozenju momaka koje se ne da sakriti, nestvarno lijepoj prirodi i, na kraju, kazu: ”Blago vama!”

Ne znam za druge, ali meni je, definitivno, najveca nagrada spoznaja da sam se popeo na one stijene koje su tako nedostizno izgledale iz podnozja, da sam dostigao visinu na kojoj lete orlovi, da sam stao na vrh Vlasica, tik kraj releja, okrenuo se za 360 stepeni i svuda uokolo gledao planine ispod sebe. ”‘Ono tamo ti je Bjelasnica, eno je Vranica, pa Cvrsnica u Hercegovini i Vran planina, a tamo u daljini, ono sto se slabo vidi na horizontu, je Cincar”‘ govorio je moj rodjak, Travnicanin. Pa smo se okrenuli prema Teslicu gledali u pravcu Save. Dobro, nismo bas vidjeli Savu, ali jesmo sva brda izmedju.

Pa onda spust. Onaj komadic zemljanog puta kad sibas kao po najljepsem autoputu, toliko mi se dopao da je malo nedostajalo da se vratim i ponovim ga. Ali valjalo je dalje. Preko travnatih livada, pa niz one makadamske serpentine do Konjske. Ne stadosmo kod planinarskog doma odakle puca prekrasan pogled na Travnik vec produzismo dalje. Nismo se spusitli niz Guca goru do magistrale (osim trojice prebrzih), vec skrenusmo desno, kroz onu stazicu sa gustom sumom. Voznja opet po putu koji je vise meki tepih od trave a sve manje makadam. I na kraju strmoglavljivanje do Travnicke carsije, cevapi kod Harija, privlacenje pogleda setaca dok smo isli ka autima.

‘’Desilo se – ne ponovilo se!” kaze narodna poslovica’. Predlazem da je mijenjamo u ‘Desilo se – ponovilo se!’”.

Vlasic, Devecanske stijene Vlasic Vlasic Vlasic Vlasic Vlasic Vlasic Vlasic Vlasic Vlasic Vlasic Vlasic

meri
Ekonomist odlutao u vode novinarstva. Voli logiku, enigmatiku i osjecaj slobode u prirodi. Na planine se penje biciklom ili na skijama. Vozi zlatni Trek Remedy a na ture nosi Nikona. Moto: “Kada ostarim, želim da pricam šta sam radio u životu a ne šta sam želio da radim!”
http://www.mtb.ba

5 Replies to “Vlasic

  1. Zavidim vam. Ove prelijepe fotografije morate postaviti na Google Earth i Panoramio. Ovu ljepotu svijet mora da vidi.

  2. Svaka cast momci . Lijepo je ovo druzenje i dobra aktivnost koju i ja furam.Sve vise raje se interesuje za ovu rekreaciju tako da je ovo prava promocija mtb.

    Pozdrav iz Travnika svim ljubiteljima mtb ! ! !

  3. juce sam bio na ovoj turi ! u objasnjenju sam se pronasao do zadnjeg znaci apsolutno isti osjecaj sam imao kao sto je napisao ovaj sto je pravio izvjestaj ! prelijepa planina, dobro drustvo, recept za dobar provod ! :=)

  4. Iskrena zahvala na jos jednoj odlicnoj reportazi i promociji istinskih ljepota kojima planina Vlasic zaista obiluje. U nadi da cete ovu posjetu ponoviti u skorije vrijeme, pozdravi.

Ostavi komentar

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.