Trebala je ovo biti jedna od onih obicnih tura, cisto da se malo protegnu noge, toliko vidjena i nezanimljiva da nisam ni nosio Nikona. Kontam "Stoput smo bili na Bitovnji i vise se nema sta uslikat'!" ali, jest vraga. Kad ides na turu s Djanijem uvijek se desi nesto nepredvidjeno, novo, iznenadjujuce... Dobro, nije bas uvijek prijatno jer se pocesto iznenadjenje sastoji u nosanju ili guranju bicikla, ali ovaj put je bilo izvrsno.

Plan je bio da "obicnu" turu na Lisin malo produzimo pa smo krenuli iz Rastelice, starim putem preko Ivan sedla. Bila je to prilika da se prisjetim putovanja iz djetinjstva kad se na more kretalo u tri ujutro, Ficom ili Fiatom 1300, a tek poneko je ponosno tjerao Princa, ali svi su isli u koloni jer nadje li se kakav kamion do Bradine nema preticanja, vozi se uzbrdo 15 km/h, a pocesto bi svi stajali jer je nekome motor prokuhao od silnog napora. No, mic po mic, kolona bi stizala do Komadinova vrela gdje je nabolja voda na svijetu, onda se malo "jurcalo" niz Neretvu, pa u Zitomislicima trazio hlad za pile i burek iz onih zutih kutija koje ni Tupperware nije nadmasio...

E, ali prica ne ide tim tokom, zeljni voznje a kako smo krenuli rano ujutro po hladovini, zacas smo dobacili do Ivan sedla, cudili se kako jos uvijek stoji spomenik palim borcima postavljen 1951. godine u vidu "hair cesme", potom sjurili ka Bradini, onda se nasli sa Djanijem i tri jarana, mostarca.... i onda uzbrdo. Iako je grijalo sve vise grabili smo prilicno brzo, a usput nas je Djani nagovarao da malo skoknemo do nekakvih livada tamo dalje, na Bitovnji, koje je sasvim fino gledao na GoogleEarthu.

Livade se i s Lisina vide fantasticno, prosto mame da se sjuris niz njih i umjesto da se strovalimo standardno makadamom, obrnusmo turu i pustismo da nas prasnjavi putevi Bitovnje vode u nepoznatom smjeru. Dobro, u neka doba skontali smo da idemo pogresno, na pitanje "Kuda sad?" Djani je odgovorio "A otkud ja znam!" i onda smo shvatili da tura nije tura ako se malo ne izgubis na planini. Uz to, ponestajalo je vode, sunce sve vise przilo, prasina se uvlacila u pluca...

I onda nam je Djani ispricao pricu nakon koje naprosto nisi smio odustati. "Ma, 'vako smo se mi, ono kad smo tek pocinjali vozit' znali izgubit u planini pa onda ja nazovem suprugu, ona upali kompjuter i nadje na Googlu otprilike gdje smo. Onda nam kaze kuda bi trebali dalje i tako sretno zavrsimo turu".

Prvo sto nam je palo na pamet je: "Djani, zovi suprugu dok imamo signala!" ali umjesto toga nekako smo otkrili put do livada, pa preko njih do Martinova groba. E to je zbilja vrijedilo. Svuda uokolo trava, malo sprzena od suse ali fantasticna. Lisin se cinio nekako mali i udaljen, a da smo samo malo nastavili, izgleda, dobacili bi do Fojnice.

No, auti su ostali u Rastelici, zato smo okrenuli nazad i dozivjeli jedan od nezaboravnih spustova kad se sve prasilo i kad nisi nista vidio ako si blizu biciklisti ispred sebe. Uz jednu puknutu gumu i nije bilo nikakvih problema i dan je zavrsen fantasticno.

Fotke nisu bogznasta, ali evo nekoliko:

Uspon:






Poziranje na Lisinu:



Opet uspon:



Hamza kraj Martinovog groba, u daljini ono sasvim malo je Lisin:


Jos malo poziranja i zafrkancije kraj klupe:


A onda spust. Juuuuhuuuuu!







Detalji:
Spomen cesma iz 1951. godine



Na nase zaprepastenje Golf cetvorka. Ispred njega je tip odjurio "kecom" kao da vozi Land Rovera


Cekamo jos fotki, hajmo raja da vidimo. Ima li kakav video?

PS.
Prosle sedmice sam bio na Ljubinom grobu (Zelengora), ove na Martinovom grobu (Bitovnja).... Zna li neko za kakav Semsudinov grob pa da zaokruzimo trilogiju?

Vecina bi pomislila da je ludost pedalati i penjati se na Bitovnju po onakvoj vrelini ali ja sam uzivao svaki kilometar. Malo sunca, malo vjetra, malo gubljenja, malo uspona a iskustvo nas je naucilo da zaliha vode nikad dosta pogotovo u ovim ljetnim mjesecima. Sve u svemu odlicno provedena nedelja a posebno bi izdvojio brzi pustinjski spust. Evo mojih fotki

https://picasaweb.google.com/109392227983128061333/Bitovnja?authkey=Gv1sRgCP395fX3j-aQpAE

Juce sam probao pronaci pricu iza Martinovog groba ali bezuspjesno medjutim google mi je izbacio jedan stari Ozijev izvjestaj sa Bitovnje

http://www.mtb.ba/bitovnja-lopata-martinov-grob/

a ja cu citirati najvazniji dio

"Na naše iznenađenje, dvadesetak metara od kolibe smo zapazili dva mala vještačka jezera koja se pune vodom iz obližnjih izvora. Sve vješto ukomponovano u planinski ambijent na 1550 mnv. Naš cilj se nalazio stotinjak metara zračnom linijom i isto toliko visinske razlike. Da budem precizniji, proplanak sa kolibom i dva mala jezera se nalazio tik ispod Martinovog groba"

Da li se moglo okupati ne znam ali sigurno bi dobro doslo osvjezenje nakon silnih napora... tako blizu a tako daleko

https://picasaweb.google.com/113925303122693790522/BitovnjaVrhLisinIMartinovGrob5Kolovoza2012?authuser=0&authkey=Gv1sRgCLWohsTrpqDM8gE&feat=directlink

par slika od mene

Pozz

 Nekima srednje teska a nekima ne bas lagana tura... A sve zbog Đania i njegovih livada... )) Ali bilo je odlicno... 

Samo jos fali informacija koliko je km pokazao ciklokompjuter ??

Da ste nastavili pravo od Martinovog groba, došli biste do Čadora, najvišeg vrha "prave" Bitovnje (btw, Lisin se vodi kao dio Bitovnje, ali toliko "odudara" od ostatka da bih ga komotno promovisao u zasebnu planinu).

A desno od Martinovog groba, kroz sumu, vodi planinarska staza na Lopatu gdje je i i istoimeni planinarski dom.

BTW, između ostalog preko Lopate, Martinovog groba i Čadora vodi i planinarska transferzala Bitovnja - Pogorelica - Vranica (Prokosko jezero)

Da ste nastavili pravo od Martinovog groba, došli biste do Čadora, najvišeg vrha "prave" Bitovnje (btw, Lisin se vodi kao dio Bitovnje, ali toliko "odudara" od ostatka da bih ga komotno promovisao u zasebnu planinu).

A desno od Martinovog groba, kroz sumu, vodi planinarska staza na Lopatu gdje je i i istoimeni planinarski dom.

BTW, između ostalog preko Lopate, Martinovog groba i Čadora vodi i planinarska transferzala Bitovnja - Pogorelica - Vranica (Prokosko jezero)

Ma ja sam ih nagovarao da idemo dalje, ali nedostajalo nam je istraživačkog duha, a i vode

Znao sam da smo blize Fojnici nego Sarajevu. Ja sam sve govorio hajmo u Fojnicu

Quote from: Armin on 06.08.2012 u 21:18

Da ste nastavili pravo od Martinovog groba, došli biste do Čadora, najvišeg vrha "prave" Bitovnje (btw, Lisin se vodi kao dio Bitovnje, ali toliko "odudara" od ostatka da bih ga komotno promovisao u zasebnu planinu).

A desno od Martinovog groba, kroz sumu, vodi planinarska staza na Lopatu gdje je i i istoimeni planinarski dom.

BTW, između ostalog preko Lopate, Martinovog groba i Čadora vodi i planinarska transferzala Bitovnja - Pogorelica - Vranica (Prokosko jezero)

Ma ja sam ih nagovarao da idemo dalje, ali nedostajalo nam je istraživačkog duha, a i vode

Cca 3km od Martinovog groba, lijevo od Čadora, malo ispod platoa, imaju Trojanci (tri izvora) gdje ste mogli natočiti vode . Inače, sve imate na karti Konjic-2-4. Ovo za ubuduće ko bude "lutao"

http://youtu.be/rVgYAijMURs

Hahahaha, a najjace je ovo kad smo stali ko ukopani kad su naisli oni kerovi. Gledam i kontam stao mi video, hahahahaha. A jes' i bio lijep dan...

Quote from: Sule on 07.08.2012 u 14:27

http://youtu.be/rVgYAijMURs

Hahahaha, a najjace je ovo kad smo stali ko ukopani kad su naisli oni kerovi. Gledam i kontam stao mi video, hahahahaha. A jes' i bio lijep dan...

Haha jest jest... Dobro, ona dva malca bi se i mogla savladati ali onaj jedan veliki pajdo je bio bas za respectovati...