Oskudni podaci na Wikipediji nam jednostavno kazuju kako je Bitovnja planina u Bosni i Hercetovini, 10 km sjeverno od Konjica, kako se prema istoku nastavlja na Ivan-planinu, a prema sjeverozapadu i zapadu na Pogorelicu i Zec-planinu, kako je ona razvodje izmedju crnomorskog i jadranskog sliva…
Medjutim, ako imate srecu pa vas, kad se popnete na vrh Lisin, doceka uposlenik BH Telecoma koji boravi na releju smjestenom na vrhu planine po prezimenu Hero (sto ce reci, valjda, da je porijeklom iz Hercegovine), pa ako makar nakratko posjedite s ovim govorljivim covjekom saznat cete mnogo vise, mnogo zanimljivije, cut cete price koje nikad nece biti zapisane u Wikipediji i slicnim enciklopedijama.
Saznat cete da na Bitvonji postoji 1200 vrela, cut cete o snijegu koji se zadrzi do juna i smetovima koji dostizu visinu i 20-tak metara, kamenju koje hrdja jer je sve prepuno zeljeza, putu od Prozora preko Dusine do Viteza koji bi, po Heri, da je probijen u ratu, omogucio strasno povezivanje hrvatske vojske i, prakticno, realizaciju plana Ante Pavelica o uvezivanju podrucja od Kupresa, preko Viteza do Bradine i nize, pa bi Dejtonski sporazum sasvim drugacije izgledao… O Bitovnji se, dakle, moze pricati danima iako je ona nekako ostala u drugom planu u odnosu na Bjelasnicu, Prenj, Ivan-planinu, Vranicu i Zec planinu izmedju kojih se uklijestila.
Na vrh Lisin se dolazi iz pravca Rastelice, nesto duzim, ili direktno iz Bradine, kracim putem. Cesta je asfaltirana, vodi kroz bjelogoricnu sumu, a nakon pocetnog uspona od nekoliko kilometara proteze se gotovo ravno, po jednoj izohipsi, nudeci vrh Lisin, s jedne, ili pogled na mala, pitoreskna sela, s druge strane. Ovaj dio je pogodan za voznju i za pocetnike, obitelji s djecom i sl. ukoliko se autom dovezu do nekropole stecaka koju svakako vrijedi vidjeti.
Zavrsni dio uspona na Lisin je nesto tezi, vodi ostro uzbrdo pa je bicikl ponekad potrebno i pogurati, ali nakon serpentina makadamskog puta kad se izbije na sam vrh, ne moze se oteti utisku da pogled vrijedi svake prolivene graske znoja: Hercegovina i Prenj, Bjelasnica sa svojim zapadnim grebenima, Zec planina, Vranica, Vlasic… sve su to planine koje imate dojam da “gledate odozgo”. Vrhunac je cinjenica da golim okom vidite Sarajevo, od kojeg ste se prethodno vozili autom 50-tak kilometara. Spust nazad sumskim makadamskim putem je spektakularan dozivljaj.
predivno, učlaniću se obavurno u društvo oduuševljena sam