Malo koja planina u Bosni i Hercegovini izaziva divljenje i moze ispricati toliko prica kao sto to cini Prenj. Oduvijek je ovaj kameniti div bio predmet ceznjivih pogleda alpinista, prepricavanja svih jezivih dogadjaja koji su pratili njegova osvajanja ali i divljenja zbog ljepote krajolika i vrhova koji se ostro uzdizu ka nebu. Sa najvisim vrhom Zelena glava (2155 m) Prenj spada u visoke planine BiH. Smjesten je u sjevernom dijelu Hercegovine a proteze se u luku sa sjeverozapada, oivicen je rijekom Neretvom od Glavaticeva kod Konjica do Bijelog Polja kod Mostara, a sa jugoistocne strane je omedjen planinskim masivima Veleža (1969 m), Crvnja (1921 m) i Visocice (1964 m). Oko Prenja se nalaze prirodna i vjestacka jezera: Boracko, Jablanicko, Grabovicko, Salakovac kao i rijeke Neretva, Ljuta, Neretvica, Bijela i Drezanka.
Prenj se odlikuje lijepim vrhovima, vijugavim zupcastim grebenima, velikim plazinama, kotlastim cirkovima sirokog dna i stmih strana. U kanjon Neretve Prenj se spusta djelimicno strmim odsjecima po 700 – 800 m visine, a prema Borackoj dragi ima blagi pad. Neki vrhovi ove gorostasne planine zaobljeni su i pokriveni klekovinom pa se zato i zovu Zelene Glavice. Za vrijeme ledenog doba Prenj je na visinama preko 1500 m bio okovan ledom. Tu su bili gleceri: Otis 5 – 6 km duzine, Tisovica 4 – 5 km, dolinski valov Bijele, Kantarski cirk i dr. Zbog svoje visine i jakih vjetrova na Prenju se i u kasno ljeto ispod najvisih vrhova Lupoglava, Zelena glava i Otis vide ostaci snijega. U nekim jamama se cak nalazi i vjeciti led. Jaki suncevi zraci, cist vazduh i relativno niska temperatura odlika su ove planine.
Iako ce laika pojam hercegovacke planine asocirati na krs, kamen i golet, Prenj je, u stvari, planina bogata sumom. Osobito njegovi rubovi. Godinama je Prenj bio raj za alpiniste i planinare a odnedavno i ljubitelji brdskog biciklizma tragaju za ljepotom i dozivljajem Prenja. Ulazak u Prenj makadamskim putem moguc je iz pravca Konjica preko Boraka do Rujista ili na vrh Borasnice, iz Konjica preko Rapta u dolinu Tisovice (sto je po mnogima najljepsi dio Prenja), iz pravca Jablanice preko potprenjskih sela do ispod vrha Cetine, ili magistralnog puta M-17 od mostarske Bijele preko Varde na Glogovo.
Ova biciklisticka tura je krenula iz pravca Glogosnice ciji region je zanimljiv i po tome sto su nekad ovdje obitavali i svoja prva iskustva o planinama sticali mladi izvidjaci. Put vodi kroz gustu sumu, podloga je dobro utvrdjena i nema ekstremno velikih nagiba pa se moze voziti do samog kraja. Nazalost, ispod samog vrha cesta je toliko zarasla u korov i zasuta kamenjem koje se obrusava s okolnih litica da je nemoguc uspon ka vrhu Has i dalje preko Crnoglava u dolinu Tisovice. Uostalom, takva tura bi bila prezahtjevna i tesko izvodljiva u jednom danu. No, ovu dionicu cemo rado preporuciti rekreativcima jer nije preteska a pogled na kanjom Suvave i rubne vhove Prenja: Risovac, Obodic, Veliku i Malu Vidovu i dr. je velicanstven.
ispod prenja se nalazi ljepsa dolina od glogosnice zove se DBAR kroz koju protice prelijepa rijeka dbarcica u tpravcu dbra se nalazi dolina tisovica koja se nalazi na prenju …..
Da, primjetili smo to kada smo se vec uveliko popeli da smo skrenuli sa zeljene rute.
Inache, ova tura je iskrsla kao alternativa pohodu na Tisovicu iz Konjica kada smo zbog kise krenuli juznije i odradili ovu voznju.